Što financijski izvještaji ne pokazuju vlasniku

Većina vlasnika malih i srednjih društava redovito prati prihode. Međutim, rijetki imaju jasan uvid u to što u njihovom poslovanju doista stvara novac, a što ga troši.

U praksi se često ponavlja ista situacija: Prihodi su na razini koja zadovoljava, poslovanje raste ili je barem stabilno, a vlasnik ima osjećaj da je godina bila dobra. Zatim dođe trenutak kada treba podmiriti obvezu prema dobavljaču, isplatiti stimulacije zaposlenicima ili realizirati investiciju koja je već dugo planirana, i novca jednostavno nema.

Transakcijski račun društva tada je gotovo prazan unatoč tome što su prihodi u računu dobiti i gubitka visoki.

Prihodi pokazuju koliko je društvo prodalo dobara i/ili usluga, dok stanje novca na računu otkriva koliko poslovanje zaista ima financijskog prostora za podmirenje obveza i daljnji razvoj.

Takva situacija nije slučajnost niti loša sreća. U pravilu je posljedica iste stvari: vlasnik prati prihode od prodaje, ali ne prati financijsko zdravlje društva u cjelini.

Razlika između prihoda i novčanog toka jedan je od najčešćih razloga zbog kojih vlasnici imaju osjećaj da poslovanje raste, dok novac na računu ostaje ograničen.

Prihodi su računovodstvena kategorija, dok je novac stvarno pogonsko gorivo poslovanja

Prihodi koje gledate u računovodstvenim izvještajima govore vam koliko ste fakturirali. Ne govore vam koliko ste naplatili, kada ćete naplatiti, koliko dugo vaš novac stoji zarobljen u zalihama ili potraživanjima od kupaca koji zakašnjelo izmiruju svoje obveze, niti koliko je u međuvremenu vaše društvo podmirilo obveza prema svojim dobavljačima.

Društvo može biti profitabilno "na papiru", a istodobno nelikvidno u stvarnosti.

Razlika između prihoda i novčanog toka nije tehnički detalj koji zanima samo računovođe. Ta razlika određuje razumije li vlasnik kako njegovo društvo doista funkcionira ili prati samo jednu dimenziju poslovne stvarnosti.

Upravljanje radnim kapitalom, to jest ravnotežom između potraživanja, zaliha i obveza prema dobavljačima, jedna je od najvažnijih financijskih vještina koju vlasnik može razviti ili osigurati unutar svog tima. Društva dobro upravljaju radnim kapitalom imaju bolji novčani tok koji podupire rast. Društva koja to aktivno upravljanje zanemaruju često financiraju vlastiti rast tuđim novcem, a da toga nisu ni svjesna.

Praćenje samo prihoda od prodaje skriva više nego što otkriva

Druga slijepa točka često je još opasnija jer ju je znatno teže prepoznati. Vlasnik prati ukupne prihode i ukupne troškove na razini cijelog društva i zaključuje da je profitabilnost društva zadovoljavajuća. No unutar tog ukupnog rezultata može postojati jedan ili više segmenata poslovanja, linija usluga ili kupaca/klijenata koji troše resurse i generiraju gubitak koji ostaje nevidljiv dok ga netko ne počne sustavno analizirati.

U praksi to često izgleda ovako: Društvo ima tri linije poslovanja, od toga dvije su profitabilne i nose cijelu organizaciju, dok treća troši kapacitete, angažira ljude i zaokuplja pažnju vlasnika. Na kraju godine ta linija poslovanja generira gubitak koji ostaje skriven u dobrim rezultatima prve dvije.

Takva situacija često ostaje neprepoznata jer se profitabilnost ne prati po poslovnim segmentima, a troškovi nisu raspoređeni na aktivnosti koje ih stvarno generiraju.

Jednom kada se takva analiza napravi, reakcija vlasnika gotovo je uvijek ista. Postojala je svijest da ta linija poslovanja nije osobito uspješna, ali razmjer problema nije bio vidljiv. Visoka razina ukupnih prihoda često stvara dojam da i ta aktivnost doprinosi dobiti, pa vlasnici nisu svjesni da zapravo generira gubitak i troši novac organizacije. Tek tada se otvara pravo pitanje: koliko je dugo gubitak jedne aktivnosti bio financiran dobiti onih koje doista stvaraju vrijednost.

Gdje nestaje vrijednost u društvima koja prodaju znanje i vrijeme

U društvima čija se djelatnost temelji na intelektualnom radu, poput inženjera, konzultanata, arhitekata, IT stručnjaka ili pravnika, postoji još jedna dimenzija financijske nevidljivosti koja izravno određuje profitabilnost svakog projekta.

Plaće i ostala primanja zaposlenika najčešće su najveći trošak u takvim organizacijama, često između 50% - 70% ukupnih rashoda. Upravo se taj trošak najrjeđe prati na razini koja bi bila korisna za upravljanje poslovanjem.

Ako ne postoji sustav koji prati utrošak rada po projektima, vlasnik ne može znati koliko ga pojedini projekt zaista košta. Može znati što je fakturirao, ali ne i koliko je za taj prihod utrošeno radnih sati, koliki trošak rada ti sati predstavljaju za društvo te koliko vremena odlazi na internu koordinaciju i podršku organizacije oko tog projekta.

Projekt koji na razini prihoda izgleda profitabilno u stvarnosti može biti duboko neprofitabilan kada se u obzir uzme stvarni trošak rada i ukupni angažman organizacije.

Ovdje nije riječ o hipotetskom scenariju, već o svakodnevici mnogih društava koja pružaju profesionalne usluge, u kojima vlasnici i timovi rade intenzivno, fakturiraju solidne iznose, a na kraju godine ostvaruju znatno manju dobit i stvaraju manje slobodnog novčanog toka nego što bi iskazana razina prihoda sugerirala.

Zašto se ti problemi ne mogu riješiti samo boljim računovodstvom

Važno je razumjeti da je riječ o upravljačkim, a ne o računovodstvenim problemima. Računovođa koji priprema godišnje financijske izvještaje ne može riješiti ove izazove jer oni ne spadaju u područje zakonskog izvještavanja.

Riječ je o pitanju upravljačkog računovodstva i financijskog kontrolinga, odnosno sustava koji vlasniku daje pravovremene i relevantne informacije za donošenje poslovnih odluka, a ne samo povijesni pregled činjenica koje su se već dogodile i na koje se ne može retrogradno utjecati.

Razlika između računovodstvenog i upravljačkog pristupa financijama nije u veličini društva. Ta razlika ovisi o tome doživljava li vlasnik financijske informacije kao alat za upravljanje poslovanjem, ili kao administrativnu obvezu (teret).

U prvom slučaju financije postaju kompas koji usmjerava poslovne odluke, dok u drugom ostaju retrovizor koji prikazuje evidencije o rezultatima poslovanja iz prošlosti.

Veza između financijske jasnoće i vrijednosti društva

Razina financijske jasnoće u društvu ima izravne posljedice na njegovu dugoročnu vrijednost i na opcije koje vlasnik ima kada dođe trenutak za prijenos vlasništva ili prodaju.

Društvo koje ima jasan uvid u profitabilnost po poslovnim segmentima, a po potrebi i na razini pojedinog projekta, u pravilu bolje upravlja radnim kapitalom. Takvo društvo potencijalnim investitorima može pokazati stvarni ekonomski doprinos svakog dijela poslovanja i time šalje jasnu poruku: riječ je o organizaciji koja jasno razumije vlastito poslovanje.

Takva organizacija ne ostavlja dojam da njezini rezultati ovise o osobnoj intuiciji vlasnika, već može jasno i argumentirano objasniti kako nastaje vrijednost u poslovanju.

Nasuprot tome, društvo koje može prezentirati samo prihode, rashode i računovodstveni rezultat na razini cijelog društva, bez segmentacije poslovanja, bez analize radnog kapitala te bez jasnog uvida u profitabilnost projekata i klijenata, kao i u stvarni utrošak radnih sati zaposlenika između direktnog rada i administrativnih aktivnosti, u procesu prodaje ili prijenosa poslovanja prolazi kroz zahtjevniji due diligence i često postiže nižu vrijednost nego što bi moglo.

Kako izgleda financijski sustav koji stvarno pomaže vlasniku

Financijski sustav koji vlasniku omogućuje kvalitetno upravljanje poslovanjem definira se prije svega informacijama koje pruža. Ključno je da u pravo vrijeme daje jasne odgovore na nekoliko pitanja koja određuju financijsko zdravlje društva:

• Gdje društvo doista stvara vrijednost, a gdje nastaje gubitak po segmentu, projektu i klijentu?
• Kako će izgledati novčani tokovi u sljedećih 90 dana i što takva projekcija znači za obveze i planirane investicije?
• Koliki je stvarna profitabilnost pojedinog projekta kada se u obzir uzme ukupni utrošak resursa?
• Koji kupci/klijenti i angažmani stvaraju vrijednost, a koji se u poslovanju zadržavaju iz navike ili inercije?

Kada vlasnik ima pravovremene i razumljive odgovore na ta pitanja, poslovne odluke prestaju se temeljiti ponajprije na intuiciji i sve se više oslanjaju na financijske informacije koje pokazuju kako poslovanje zaista funkcionira. Takav pristup dugoročno rezultira stabilnijim novčanim tokom, zdravijom profitabilnošću i većom vrijednošću društva.

U FINVERS-u takav pristup razvijamo za naše klijente kroz Sustav financijskog upravljanja, koji vlasnicima omogućuje jasan uvid u novčane tokove, profitabilnost po poslovnim segmentima te učinkovito upravljanje radnim kapitalom.

Financijska jasnoća temelj je kvalitetnog upravljanja poslovanjem i dugoročnog povećanja vrijednosti društva.